Monday, November 21, 2005

U PENTAGON JE UDARIO PROJEKTIL, A NE BOING 757!

Tačno u 9:38 minuta, 9. septembra 2001. avion Boing 757 na liniji 77 na letu iz Vašingtona za Los Andjeles, udario je u južno deo prvog krila zgrade Pentagona u Vašingtonu. U trenutku udara leteo je brzinom od 850 km na sat, najviše metar iznad zemlje. Težina mu je u trenuktku udara bila 60 tona plus 5600 galona goriva. U njemu je bilo 59 putnika. Svi su poginuli, baš kao i preko 120 zaposlenih u zgradi pentagona. Avionom je u trenutku udara pilotirao terorista Hani Hanjor, koji se nekoliko dana pre toga kratko obučavao pilotiranju u jednoj letačkoj školi u Arizoni.
Ovaj je bio deo sinhronizovanog teriorističkog napada istovremeno izvedenog i u Njujorku. Organizator i izvršilac čitavog poduhvata je bila ekstremna islamska teroristička organizacija Al Kaida. Mozak operacije – već godinama najtraženiji terorista na svetu- Osama Bin Laden.
Sve ovo, deo je zvanične verzije koju je izdao Pentagon, istražio i potvrdio FBI, složila se CIA, a prihvatio Predsdenik SAD i aminovao Kongres. Deluje fantastično zar ne?
Šok je u početku za čitav svet bio preveliki da bi bilo ko posumnjao da se sve odigralo baš tako. Ali vremenom je otkriveno da je veliki deo ove terorističke “fantazije” - laž. Mnogo je detalja koji se ne uklapaju u ovu sumanutu verziju.
Avion Boing 757 na liniji 77 nestao je sa radara tačno 45 minuta pre udara u Pentagon. Ali, na radarskim ekranima pojavila se nepoznata letilica: “Njegova brzina, manevarska sposobnost, način kretanja, svi mi iz kontrole leta, a svi smo iskusni u ovom poslu, smatrali smo da se radi o vojnom avionu”, izjavio je Danijel o Brajan, iz oblasne Kontrole vazdušnog saobraćaja.
Po zvaničnoj tvrdnji FBI, Boingom 757 na liniji 77 u trenutku udara pilotirao je kidnaper, Arapin, Hani Hanjor, ali...“On nije imao pojma sa pilotiranjem” izjavio je Rik Garza pilotski instruktor iz letačke škole u Arizoni.
Ko je onda bio tako vešt pilot, jer je ovakav zahvat mogao izvesti samo neko sa izuzetnim pilotskim sposobnostima i iskustvom?
Ali, veliki Boing 757 kako leti na samo nekoliko metara od zemlje, toga dana niko nije ni video.
Stiv Paterson je sedeo u svom stanu na 14. spratu zgrade “Pentagon siti”. Upravo je na televziji posmatrao vesti o napadu na Njujork, kada je opazio kroz prozor kako veoma nisko proleće “mali putnički avion”. Taj avion, po njemu, mogao je nositi 8 do 12 putnika. Učinulo mu se kao da se sprema da sleti negde na auto put.
Ali nisu svi očevici videli ni taj “mali putnički avion”.
“Čulo se samo jedno piiihhh! To nije bio zvuk koji bih očekivao od aviona koji proleće udaljen od mene manje od veličine fudbalskog terena” primetio je Džon O’Kifi, koji je “avion” samo čuo.
“Čuli smo nešto što je zvučalo slično raketi” izjavio je Tom Seibart.
“Zvučalo je kao neka raketa” reči su Majkla DiPola.
“Neka bomba je eksplodirala. Osetio sam miris kordita. Bio sam siguran da je negde aktiviran eksploziv” pričao je Don Parkela.
Sve ove izjave očevidaca nisu stigle u medije. Mogu se naći samo na internet sajtovima i u video i audio zapisima nezavisnih istraživača koji su želeli da saznaju šta se stvarno dogodilo.

AVION BEZ KRILA?
A imali su mnogo razloga da se to pitaju. Jer ostaci ogromnog Boinga 757, koji je navodno udario u Pentagon, nisu vidjeni. Od njegove olupine nisu ostali tragovi. Nema krila, repa, delova ogromnog trupa. Ni šteta koja je nastala na zidovima Pentagoan ne odgovara onoj koja bi se očekivala da je zaista uleteo avion takve snage i veličine. Njegov raspon krila iznosio je oko 37 metara, a rupa koja je napravljena na mestu udara široka je jedva 2 metra u prečniku. Ako su krila otpala u trenutku udara gde su nestala?
Travnjak ispred zgrade gde je avion udario sasvim je čist i zelen. Nema spržene trave, ostataka rasutog upaljenog goirva. Stakla na nekim prozorima na samo metar od mesta udara su čitava.
Ali su zato zidovi probijeni na čudnovat način. Naime Pentagon je sagradjen u obliku pet koncentričnih prstenova zgrada u obliku pentagona. Svaki prsten je sastavljen od pet delova. “Avion” je udario u prsten E (prvi spolja) i probio sve zidove prstena D, C i udario u spoljni zid prstena B. Tu se zaustavio. Bar tako izgleda po oštećenjima. Mesta prodora izgledaju kao da ih je načionio razorni projektil sa pojačanim uranijumskim punjenjem. Makan nos Boinga 757 imao bi prilično teškoća da probije čak tri zgrade.

Vatrogasci koji su radili na raščišćavanju u unutrašnjosti izmedju prstenova zgrada takodje nisu videli delove Boinga. Niti jedan deo.
Na prilazu zgradi Pentagona ovaj razorni “avion” snimljen je sa nekoliko sigurnosnih kamera kojima je uleto u vidokrug. Jedna kamera se nalazila na krovu obližnjeg hotela Šeraton, druga na privatnoj benzinskoj stanici izvesnog Džoa Velaskeza gde su se uglavnom snabdevali službenici ministartsva, a treća na zgradi Zavoda za transport – Virdžinija. Njihova kamera upravo pokriva autoput 27 preko koga je “avion” morao da preleti.
Deluje neverovatno, ali u sva tri slučaja službenici obezbedjenja tvrde da su ih odmah nakon incidenta posetili “agenti FBI” i oduzeli im video kasete sa snimkom (!) Nikada im nisu vraćene.
Samo jedan snimak koji je načinila sigurnosna kamera upravo ispred zgrade Pentagona, uhvatio je, u samo jednom frejmu, obris male letilice koji uleće munjevito u Pentagon na samo metar od tla. To definitivno nije bio Boing 757!
Na konferenciji za štampu u Ministarstvu odbrane (u Pentagonu) na pitanje novinara šta je sa delovima aviona, gde su krila, gde je rep, Li Ejvi, zadužen za renoviranje zgrade odgovorio je doslovce: “ U stvari, dosta dokaznog materijala je ostalo izvan prstena E, samo što on nije dobro vidljiv(?!)“
Pomenimo još da je upravo to krilo zgrade bilo u završnoj fazi renoviranja. Spoljni zid E urušio se nakon 20 minuta od udara.


VLADA OSTAJE PRI SVOM STAVU
O tome šta se zaista toga dana dogodilo napisano je od tada desetine knjiga i distribuirano mnogo video materijala. Francus Tijeri Meson je ovih dana na stotine DVD diskova poslao redakcijama najtiražnijih francuskih medija. Njegova knjiga “Strašna laž” do detalja analizira svaki deo ovog incidenta. Slanje DVD disketa treba da podstakne urednike u francuskoj javno prozovu aktere ove najveće laži, pre svega one u Pentagonu. A lagali su svi: Predsednik Buš, članovi njegovog kabineta, Kongres, Senat, CIA, FBI, a zdušno im u tome pomagali najuticajniji mediji.
I u SAD je izdato na desetine knjiga i video zapisa. Neki kongresmeni su počeli da pišu peticiju i traže istinu. Istinu traži i federalni tužilac Patrik Ficdžerald kao I Velika Čikaška porota. Pitanje je da li su Buš i njegovi najbliži saradnici svesno lagali Kongres?
Dokazi su već neoborivi, ali tvrdnje iz Pentagona su i dalje iste. Deluju čak i zastrašujuće u svom cinizmu:
»Nema sumnje šta se toga dana dogodilo. Zapanjujuće je da bilo ko može od toga stvarati mit. Zapanjujuće je da bilo ko uopšte nastavlja da takvim ljudima (Tijeru Mesonu, prim.) uopšte daje publicitet«, izjavila je Viktorija Klark iz Ministarstva za odbranu SAD na konferenciji za štampu.
“Samo nagoveštaj da avion Ameriken Erlajnsa 77 nije 9. septembra udario u Pentagon, najveća je uvreda sećanju na 59 ljudi, žena i dece na tom letu i 125 poginulih civila i vojniih službenika u Pentagonu koji su nemilorsdno ubijeni od terorista 11. septembara”, glasi saopštenje FBI od 2. aprila 2002.
NEKI SU ODMAH ZNALI ISTINU
A pogledajmo šta su odmah nakon napada izjavili neki dobri poznavaoci SAD.
BBC je samo jednom pustio ovaj demanti samog Osame Bin Ladena: "Ja nisam učestvovao u septembarskom napadu na USA, niti sam išta znao o tome. U USA postoji vlada unutar vlade. Amerika treba da potraži počinioce ovoga akta unutar sebe same, među ljudima koji žele da naprave od ovog veka - vek sukoba između islama i hrišćanstva. Pitajte svoju tajnu vladu ko je počinio taj napad… američki sistem je pod totalnom kontrolom Jevreja, kojima je na prvom mestu Izrael, a ne Amerika."
General Hamid Gul, bivši šef Pakistanske Obaveštajne službe odmah je ovako prokomentarisaodogađaj: “Napadi na Njujork i Vašington bili su organizovani od strane Izraelaca… Napadi su počeli u 8:45, četiri avionska leta bila su skrenuta sa njihove predviđene vazdušne rute i nijedan vojni lovački avion nije poleteo do 10:00. Radari su ometani, transponderi nisu radili i nije bilo IFF (“friend or foe”) identifikacije (specijalna vrsta provere da se ustanovi da li je avion u rukama pilota ili otmičara, prim.). U Pakistanu, ukoliko niko ne odgovori na IFF poziv, lovački avioni odmah dobijaju nalog za poletanje. Ovde se jasno vidi da je to bio jedan akt organizovan iznutra. Da li će se i ovo zataškati isto kao i realni počinioci atentata na Kenedija?"
Njemački list, Der Tagešpigel, intervjuisao je Andreasa fon Bulova, bivšeg načelnika parlamentarne komisije koja nadgleda aktivnosti nemačke obaveštajne službe. Fon Bulov je tada izjavio: “Planiranje ovih napada je jedno majstorsko ostvarenje u tehničkom i organizacionom smislu – oteti 4 ogromna aviona u okviru par minuta i navesti ih na njihove mete veoma komplikovanim letačkim manevrima. Tako nešto je nezamislivo bez podrške državnih obaveštajnih službi.”
I pojedini američki kongresmeni imali su mnogo pitanja za predsednika Buša, ali im je rečeno da zbog bezbednosti države sva saznanja o terorisčkom napadu 9-11 moraju biti strogo konrolisana fržavna tajna, jer neprijatelj samo čeka slabosti. Na snagu je stupio i Patriotski zakon, koji te mere reguliše. To znači da se sve informacije iz istrage moraju pažljivo klasifikovati pre nego što izadju u javnost. To se odnosi i na kongresmene.
A “slabost” ili smišljena “nemarnost” nadležnih službi bila je ogromna. Evo, šta o tome piše Dr. Albert D. Pastore Phd. u svojoj knizi “Čudnije od fantazije”, te žestoko, i za ovaj napad, optužuje cionistički klan koji ima jude na svim ključnim pozicijama u američkoj državnoj upravi:
“Kako je moguće da je vazdušni prostor između Bostona i Vašingtona, područje koje se može nazvati političkim i ekonomskim srcem nacije, ostalo kompletno nezaštićeno? Drugi avion, koji je pogodio Njujork leteo je izvan svog normalnog kursa bez ikakve komunikacije više od 40 minuta. Na svom putu prema Njujorku, on je proleteo na nekoliko milja udaljenosti od MekGvajer vazdušne baze u Nju Džersiju, nakon što je prva kula STC-a već bila pogođena! Kako je moguće da je Vašington DC ostavljen nezaštićen kada se “Andrijus vazdušna vojna baza” može dostići automobilom veoma brzo! … Zapamtite da je Pentagonov Savet za Odbrambenu politiku pod direktnom upravom cioniste Ričarda Perlea i njegove bande ratnohuškačkih lakeja. Ovi civili iz tog Saveta imaju moć da promovišu generale i admirale koji pate za karijerom. Da li je stvarno teško poverovati da jedan od visokih zvaničnika ne bi mogao kolaborirati sa istinskim planerima ovog terorističkog akta?”

ANTRFILE
Ipak ostaci neke letilice nadjeni su pored oštećenih zidova Pentagona i ne liče na delove aviona Boing 757, već na delove raketnog projektila.
Fotografije koje je u istrazi naopravila Federalna administracija za vanredna dogadanja (FEMA) otkrivaju I delove malog mlaznog aviona veoma sličnog modifikovanom A-3 Sky Warrior, a ne Boingu 757.
Takodje, po izjavama dva svedoka koja su pod ugovorom angažovana da rade za vojsku, potpuno nezavisno u dva tima stručnjaka, po zadatku koji su dobili, trebalo je da u jednom malom i skučenom hangaru adaptiraju Daglas A-3 “Sky Warrior”, mali borbeni mlaznjak, opreme ga sa doteranim projektilima Raytheon's Global Hawk, osposobe ga za daljinsko bespilotno upravljanje, ugrade druge motore i transpondere kao i radarske navigacione sisteme velikog domašaja. Sve ovo je izgledalo mnogo složenije nego uobičajena izgradnja platforme za testiranje projektila za ugovarača Hughes-Raytheon, za koga su radili.


“Svedok”, 9.avgust 2005

KAKO SU STVARNO SRUŠENE KULE BLIZNAKINJE U NJUJORKU?

Piše:
Ivona Živković

Od 11. septembra 2001. prošlo je skoro 4 godine, a zvanična verzija po kojoj su teroristi Al Kaide pod komandom famoznog Osame Bin Ladena udarili otetim putničkim avionima u dve kule Svetskog Trgovindkog Centra (STC-a), još je u opticaju. Zanimljivo je da i naši brojni politički analitičari ovo prihvataju (čak i oni potpuno nezavisni) pa i dalje tumače da se Al Kaida, koju su stvorili i finansirali Amerikanci, otrgla kontroli i krenula u napad na svoje tvorce(!) Medjutim, ako bi to bilo tačno, značilo bi da su CIA, FBI i ostale odbrambene i bezbednosne strukture u »najmoćnijoj državi na svetu« odavno propale. Jer, ako ih tako može savladati jedan Arapin iz avganistanske pustinje, šta im onda sve mogu raditi tradicionalni neprijatelji sa mnogo moćnijim oružjem i logistikom, npr. Rusi, Kinezi, Japanci...

Američki kongres, medjutim, i nakon četiri godine izbegava da istraži i u javnost iznese sve detalje zločina pravdajući se zakonskom odredbom (Patriotski zakon) da bi otkrivanje nekih detalja ugrozilo nacionalnu bezbednost SAD. Misli se naravno na navodne propuste u radu nadležnih službi, pre svega CIA, FBI i službe Pentagona koje su »priznaju« zvaničnici, zatajile u medjusobnoj komunikaciji. Prosto, nisu razmenili podatke koje su imali. A imali su ih.

Ni tužilaštvo ne pokreće proces protiv krivaca za propuste, a mediji, pre svega oni najuticajniji, uporno istrajavaju na priči sa Al Kaidom i Bin Ladenom.

Ali nezvanični istražtelji teraju svoje. Objavljeno je već desetine knjiga, formirano destine Internet sajtova. Iznose se neoborivi i zapanjujući DOKAZI o tome da predsednik Buš i njegovi najbliži saradnici – lažu sopstveni narod i da zvanični mediji manipulišu sa informacijama.

Bivši agenti FBI - Kolin Rouli, Robert Rajt, Sibil Edmunds, bivša kongresmenka Cintija Mekini (morala da se povuče jer je mnogo pitala), ali i sve veći broj kongresmena, čine sve da zvaničnim dopisima i sudskim putem razmrdaju ostale kolege i probude ih iz korumpiranosti i konformizma.



Dokaza da su kule demolirane kontrolisanom ekslpozijom, a da su iza terorističkog napada krtice u samoj vladi i u službama CIA, kao i kabinetu Predsednika, ima svakim danom sve više. Kao jedan od glavnih stratega ove zavere navodi se potpredsednik SAD, Dik Čejni.
Pored toga za napad se optužuje Izrael, jer je čitava spoljna politika SAD odavno u rukama cionističkih lobija. Najmoćniji je američko –izraelski politički komitet (AIPAC), koji po mnigima kroji spoljnu politiku SAD. O tome je pre dva meseca vodjena i rasprava u Kongresu, kada su se čule veoma oštre reči na račun predsednika Buša i gde su neki kongresmeni otvoreno pitali za koju državu on radi: SAD ili Izrael? Bila je to rasprava u vezi napada na Irak, jer mnogi već primećuju da Amerika u tom ratu nije imala nikakve interese. Šta SAD ima od toga da ratuje sa Arapima, kad od njih može sasvim legalno kupovati naftu, od čega bi i oni sasvim lagodno živeli?
Ali, onda bi ekonomski jake i opasne arapske zemlje okruživale Izrael.
Tako u svojoj knjizi » Čudnije od fantazije« autor potpisan kao Dr. Albert D. Pastore Phd, upravo na račun cionista iznosi najmonstruoznije optužbe. One se zasnivaju na analizi rada moćnih cionističkih klanova (koje vode uglavnom Jevreji), a čiji su pipci uticaja doprli u sam vrh Pentagona, CIA, FBI. Ovaj klan inače već blizu 100 godina drži u svojim rukama centralnu američku banku (Federalne rezerve).
Njihova politička taktika, po Pastoreu, zasniva se na načelu prikrivenog ratovanja, putem prevare, odnosno medijskim manipulacijama, kontrolisanim i namernim izazivanjem terorizma. Krajnji cilj je izazivanje totalnog haosa (globalnog ratnog sukoba), nakon čega bi se, stanovništvo na Planeti prilično redukovalo, a u potpunoj globalnoj konfuziji formirao bi se Novi Svetski Poredak pod njihovom apsolutnom kontrolom. Novi red iz haosa. Deluje sumanuto zar ne? A da li je i dogadjaj u Nujorku sumanut? Ali, desio se stvarno.




OPŠTI TEROR

Napad na STC samo je jedan u seriji terorističkih napada, tvrdi Pastore, koji su oni organizovali, izvršili i odmah krivicu prebacili na AL Kaidu, koju zapravo sami finansiraju i pitem medija svaraju mit. Cilj je naterati Ameriku na odmazdu i gurnuti je u neki rat. Ova knjiga dr. Pastorea prevedena je i na naš jezik i najveći deo je dostupan besplatno na Internet sajtu: www.galaksija.com.

I nedavno preminuli Džo Vials, jedan od najžešćih analitičara ovih modernih sistema ratovanja putem medijskih obmana, svoj peslednji tekst posvetio je upravo predsdeniku Bušu i premijeru Bleru, nazivajući ih »najvećim teroristima i zlikovcima današnjice«. O Arijelu Šaronu se već zna da na duši ima smrt nekoliko hiljada Palstinaca pa ga odavno i zovu – Kasapinom Srednjeg istoka.
Važno je još reći da se i medju obične gradjane Amerike, koji su tradicionalno nezainteresovani za spoljnu politiku, uvukao crv sumnje u sopstvenu vladu. O tome se priča u barovima, u prodavnicama, na pijacama.



NIJE BILO POŽARA

Pogledajmo nekoliko detalja koji su evidentni i nelogični.
Od sedam kula STC-a, avioni su udarili u dve, a srušile su se tri. Sve su se urušile na isti način, prosto su se složile, jer im je popustila noseća čelična konstrukcija. A popustila je , kažu plaćeni »stručni« analitičari globalnih cionističkih medija, zbog topljenja čelične armature niz koju se slivalo upaljeno avionsko gorivo (!) Pitate se odmah kako se na isti način obrušila i ona kula u koju avion nije udario (br 7). Od požara koji se preneo na nju, kažu.

Hajde da vidimo koliki je to požar bio. Da bi se došlo do »dobrog paljenja« (gde bi se istopio čelik), avioni su morali veoma precizno pod pravim uglom da ulete u središte zgrade kako ne bi došlo do razlivanja goriva i njegovog zapaljivanja tek izvan objekta. Prvi avion, koji je udaruo u Severnu kulu STC-a, uleteo je pod pravim uglom direktno u centar zgrade. Drugi avion je , medjutim, bio manje precizan i zakačio je samo bočni deo zgrade, tako da je velika količina goriva, zajedno sa motorom (vidi se na slici) izletela napolje. Plamen koji izleće iz zgrade takodje se vidi jasno na snimcima. To znači da Južna kula nije bila istom jačinom »potpaljena«, kao Severna. Ali srušila se prvo ona. I to već nakon 47 minuta od udara
(udarena je u 9.03, a srušila se u 9.50). Nakon nje, samo 40 minuta kasnije (10:30), na isti način se srušila i Severna kula (udarena u 8:45). Kula br. 7 srušila se tek u 17:25, nakon što je gorela punih 6 sati(!)

Od čega se tako brzo istopila čelična noseća artmatura kula bliznakinja? Armatura je inače bila napravljana od četiri centralna čelična stuba u betonu, koji su prolazili kroz samo središte zgrade. Stubovi su liveni u Japanu i bili su tako elastični da su se, po rečima zaposlenih, u naletima vetra kule toliko ljuljale da su neki dobijali morsku bolest. Jedan od arhitekata, Aron Svirski izjavio je za »Jerusalim post« da su kule bile otporne na udar aviona, jer se o tome razmšljalo prilikom dizajna i da je iznenadjen njihovim rušenjem. Isto je izjavio i rukovodilac kompanije koja je izvodila radove, Frank Demartini. Po njemu, zgrade su napravljene da potpuno podnesu udarac Boinga 707, koji je u vreme gradnje bio najveći avion. “Verujem da bi čak podnela više takvih udara”, naglasio je Demartini.


Ali pazite sad ovo: Staklo se topi na temperaturi od 700 stepeni celzijusovih. Temperatura koja se razvila u požar u STC-u dostigla čitavih 500(!) po nalazima »stručnjaka« i to je bilo dovoljno da se armatura istopi (!?)
Ovo je neobično ako se uporedi sa požarom na kuli Vindzor u Madridu, koji je izbio 20 febriuara ove godine. Kula je bila visoka 110 spratova, a požar je zahvatio poslednjih 11. Gorela je punih 20 sati. Ipak nije se srušila, iako je njena armirana konstrukcija ista kao i kod kula STC-a . STC 1 (južna kula) je gorela u delu od 17 spratova odozgo. Ova plameni deo iznad sebe je imao još 6 spratova koji su se održavali na konstrukciji koja je bila zahvaćena plamenom.
Sličan požar je u Venecueli 2004. gašen 17 sati.
I naša zgrada Ušće (bivša CK ) dva puta je udarena razornim bombama, ali se nije srušila. Šta više, lako je renovirana i ponovo je u upotrebi.

Medjutim, pravi stručnjaci znaju da je za kovanje i savijanje čelika porebno bar 1100, a za topljenje 3000 stepeni Celzijusovih. A toliko temperatura nije se mogla razviti samo od avionskog goriva.
Sta više, na snimcima se uočava da velikog požara u Njujorku 9. septembra nije ni bilo. Šta se onda dogodilo?



BIZNIS ISPRED SVEGA

Mnogo toga je jasnije ako se analizira nekoliko poslovnih dilova, koji su se odigrali u to vreme, jer je poznato da je Amerika država biznisa i dolara i da je sve u funkciji profita.

1. Van Romero je zamenik predsednika Instituta za rudarstvo i tehnologiju u Novom Meksiku. Kompanija za koju radi se zove NEW MEXICO TECH. On je stručnjak za eksploziv i terorizam, a posao im je da testiraju nove vrste eksploziva, kao i da obučavaju federalne policajce kako se njime rukuje i kako se vrši raščišćavanje terena od eksplozivnih naprava. Posebno su se specijalizovali za terorističke akcije. Firma godišnje zaradjuje od ugovora sa državom bar 10 miliona dolara.
Baš kod njih obučavani su federalni agenti za vazdušnu odbranu koji su prvi došli na mesto udara (navodno putničkog aviona) u Pentagon 9. septembra.
Kao ekspert za eksploziv, odmah nakon rušenja kula Romero je primetio i izjavio za lokalni »Albukerki žurnal« da je njegov utisak da je rušenje kula izazvano eksplozivnim napravama iznutra, odnosno da je bila u pitanju kontrolisana demolicija.
Ali, posle samo nekoliko dana ova njegova izjava je, »zaboravljena« i sklonjena iz arhive sajta »Alburki žurnala«.
TECH je upravo u to vreme bio u toku pregovora sa Pentagonom da ponovo obučava federalne agente. Tako je Romero naprasno zaćutao, kako ne bi kompaniji ugrozio biznis koji ima sa Ministarstvom odbrane (10 miliona, beše?)


2. Prvi poslovni ugovor sklopljen nakon rušenja kula potpisan je sa kompanijom CONTROLLED DEMOLITION (KONTROLISANO RUŠENJE) i vredi 7 milijardi dolara. Ista kompanija radila je na raščišćavanju ostataka zgrade u Oklahoma Sitiju nakon strahovitog terorističkog napada koji je navodno počinio Timoti Mekvej (osudjen na smrt). I ovaj napad je obavljen pod nerazjašnjenim okolnostima i sumnivim motivima.


3. Lari Silverstajn je već bio vlasnik zgrade br 7 STC, ali je samo nekoliko meseci pre 11. septembra predvodio poslovni konzorcijum koji je pod zakup na 99 godina uzeo čitav kompleks STC (ukupno je u kompleksu 7 zgrada). Potpisan je ugovor na sumu od 3,2 milijarde dolara. To je prvi put u itoriji da je STC izdat privatniku, a vlasnik kompleksa je grad Njujork, odnosno distrikt Port i Nju Džersi. Sedam nedelja pre razaranja proslavljeno je potpisvanje ovog sporazuma. Najam je uključivao zgrade jedan i dva (kule bliznakinje) četiri i pet, kao i 400 000 kvadratnih stopa prostora za maloprodaju. »Meriot hotel« u kuli 3 i Silverstajnovo vlasništvo nad kulom 7 (od 47 spratova) već su bili po zakupom.
Silverstajn je već imao planove da nešto dogradjuje i ruši i preuredjuje, pa ga razaranje i nije mnogo poremetilo, osim možda emotivno.
Kule bliznakinje nisu bile osigurane u slučaju rata, ali su zato novom osuguravajućom politkom osigurane za slučaj terorističkog napada (!) Tako su prodavci dobili svojih 3,2 milijarde dolara, a kupac, Silverstajn, je sumu nadoknadio od osiguranja po dva osnova - na gubitak kapitala i gubitak moguće dobiti. Obe strane su tako, osim emotivnog šoka, finansijski konsolodovane. Uz čistu dobit, naravno. Jer Silverstajn će gradnjom novih kula dobiti godišnje najmanje 110 miliona od rente, a pošto na istom prostoru namerava da gradi 4 kule, to znači dupla renta. Možda je zbog prostora bilo potrebno srušiti i VTC 7? kad se već ruši, nek bude o istom trošku.


ANTRFILE 1
Da li je izvesni Sekher Hamad imao je propusnicu za zgradu datiranu 5. septemra 2001.? Sa ovom propusnicom omogućen mu je ulaz na 6 podzemnih nivoa Kule 1 (severne) kako bi izvšio »proveru« protivpožarnih prskalica (koje su 11.9 zatajile). Hamad je radio za Denko Mechanical, ali oblasna njurška uprava nema saznanja o toj kompaniji. Ko je onda Hammadu odobrio ulaz? Ovo je jedno od pitanja na koje još nema odgovora.

ANTRFILE 2
Lindon La Ruš, koji se šest puta kandidovao za predsdebinak SAD, ispred Laburističke partije, potpredsednika Dika Čejnija naziva “Hitler u Bunkeru”, jer sve poslove obavlja sakriven od javnosti uz pomoć saradnika koje prihvata samo ako mu bespogovorno služe.
Kako pritisak javnosti da se otkrije istina o jedanaestom septembru raste, Dik Čejni, po La Rušu, već kuje planove za nov rat. Meta bi ovog puta bio Iran (pominje se i plan za preventivni mini nuklearni udar), a u uzavreloj ratnoj atmosferi koja nastane, veća vatra će zakloniti manju. Jedanaesti septembar će tako postati nebitan, a vreme za napad je idaelno kada je Kongres na raspustu, pa se ne pita. A to je upravo sada u avgustu.
Na žalost, ovakve vatre se poslednjih deset godina iz SAD sve više raspaljuju i sve su ubojitije. A gradjani širom sveta su sve više zabrinuti i besni na SAD.

ANTRFILE 3
Zašto je izabrano da se “teroristi” ukrcaju baš na aeodromu Logan u Bostonu, kada je to prilično udaljeno? Ovaj aerodrom obezbedjivala je kompanija Huntleigh USA. Ona je otkupljena od strane kompanije ICTS International 1999. godine. ICTS je kompanija kontrolisana od strane dvojice Izraelaca: Ezre Harela i Menahema Atzmona. Da li i ovdje postoji neka cionistička veza?


ANTRFILE 4
Ako se pitate šta je bilo onda sa arapskim teroristima iz aviona? Ako mislite na Mohameda Atu i kopaniju, razmislite kako je baš njegov pasoš nadjen u ruševinama kula. Neoštećen , naravno, jer kako bi ga onda identifikovali? Zašto je nosio pasoš na unutrašnjoj avio liniji? Pa zato da bi ga otkrili, zaboga. Veče pre napada u jednom baru zaboravio je čak i kuran, pošto se prethodno dobro napio za poslednji put (što mu inače vera zabranjuje, i izblebetao kako se obučavao da pilotira avionom (!) Eto kakav je to veliki »fanatik« i »džihadista« bio i kako je odan Islamu, i kako nepromišljeno je brbljao, a niko ga ozbiljno nije shvatio u zemlji gde su agenti CIA i FBI na svakom koraku (!)

Ali, ako to tvrde ABC, NBC, CBS, CNN, UPN, The Washington Post, The New York Times, The Wall Street Journal, The New York Daily News, Time Magazine, Newsweek, People Magazine, US News i World Report, kao i bezbroj drugih medija pod kontrolom korporativnog biznisa bliskog cionističkim krugovima, MORAĆETE da prihvatite da je bilo tako. Baš kao što su Srbi u Srbrenici počinili “najveći genocid od Drugog svetkog rata”.

Objavljeno u »Svedoku« od 2.avgusta 2005.

DA LI SU ŠETNJE KOSMONAUTA PO MESECU SNIMLJENE NA ZEMLJI?

Piše:
Ivona Živković

Mnogi skeptci koji su pažljivo analizirali fotografije i filmske snimke načinjene prilikom spuštanja američkih astronauta na Mesec dovode u sumnju mnoge tvrdnje iz ove misije.
Neki smatraju da astronauti uopšte nisu bili ma Mesecu i da je sve laž, dok drugi veruju da su možda bili, ali da snimci koji su prezentovani javnosti, ipak, nisu načinjeni na Mesecu, već su snimljen na Zemlji. Režirao ih je i snimao lično, jedan od najvećih svetskih reditelja, Stenli Kubrik. Ovo drugo, kao verovatnija pertpostavka ima daleko više pristalica, jer se svaka sumnja upravo je bazirana na analizi snimaka sa Meseca.
Logično je shvatiti i želju NASA da ima što veći publicitet i promoviše i opravda program Apolo (sedam putovanja na Mesec) za koji su potrošene ogromne pare od poreskih obveznika, a što bi bez efektnih snimaka bilo nemoguće.
Najzad, sasvim je moguće da astronauti na Mesecu nisu mogli da načine nikakve snimke jer temperature variraju u hladu i na Suncu od –80 do + 90 stepeni Celzijusovih, a ni jedan film to ne bi mogao da podnese. Jednostavno bi se emulzija smrzla ili rastopila. Takodje, X- zraci zbog nepostojanja atmosfere zamaglili bi sliku, a ultra violetni zraci izobličili boje. Snimci sa Meseca su, medjutim, perfektni.
Za snimanje fotografija je NASA koristila Hasselblad 500 EL - /70, specijalne konstrukcije i sa posebnim kompletom Zeiss objektiva i Kodakovim specijalnim filmom. Tako su snimci i za ove firme bili jedinstvena reklama, mada se film koji je mogao da izdrži takve vremenske promene nikada nije pojavio u prodaji. Isti je slučaj i sa filmskom kamerom.
O tome koliko su na direktnom prenosu zaradile američke televizije, ne treba ni govoriti, jer je »direktan« prenos (doduše odložen nekoliko sati) gledao bukvalno ceo svet.
Šta je zaista istina zaključite sami iz ovih nekoliko zanimljivih opservacija koje iznose skeptici i tumačenja koja je dala NASA sa svojim pristalcama.

PRAŠINA: Mesečev Lunarni modul (LEM) ima motor za spuštanja zapremine 4535 kg na dnu modula sa ispusnim potiskom od oko 450 do 2700 kg. Tako se prilikom spustanja koristi kratak pritisak od 450 kg kako bi se usporio pad na tlo. Nije li logično da takav spust napravi mali krater u mekom peskovitom tlu ispod izduvnog otvora i podigne ogromnu količinu mesečeve prašine, koja bi se zatim nataložila i na samom modulu, a posebno na stajnim nogarama. Na fotografijama se medjutim vidi da su nogare sa stajnim tanjirima savršeno čiste. Baš kao i čitav modul. Ispod LEM-a nema nikakvog kratera.
NASA, medjutim, tvrdi da se stvari razlikuju na Zemlji i Mesecu upravo po tome što čestice vazduha na Zemlji mogu I posredno da vrše pomeranje prašine nakon duvanja, tako da sila duvanja može biti mnogo manja od učinka koji ta sila stvara. Tako se na Zemlji sa manje duvanja može pomeriti više prašine. Na Mesecu vazduha nema, pa se pomera samo onoliko prašine na koju sila duvanja direktno deluje. Takodje se navodi da su motori isključeni pre spuštanja i da je LEM praktično u poslednjim metrima spuštanja bukvalno pao na Mesečevo tlo.

To znači da je LEM pomerio veoma malo prašine tik ispod mesta na koje se spustio. Tako je verovtno prašina ispod modula ostala u manjem sloju nego u okolini.
Ali, odakle onda tako duboki otisci stopa pored samog lendera, pitaju skeptici?


STOPE: Gravitacija na Mesecu šest puta je manja od Zemljine, pa kosmonaut u opremi teškoj 140 kilograma teži tamo samo 30. Za tu težinu su otisci stopa na tlu preduboki, tvrde skeptici. Otisci stopa nastaju zbog istiskivanja vlage iz tla, a pošto je na Mesecu nema, nisu ni mogli nastati otisci idenični onima koji su snimljeni prilikom proba šetnje na Zemlji. Neke novine su taj otisak stope sa Zemlje objavile na naslovnim stranama pre poletanja Apola 11. Kako to da u otiscima stopa na Mesecu nema razlike?


SENKE: Primedba skeptika su i senke. Jedini izvor svetla ma Mesecu je Sunce. To znači da senke moraju biti mnogo izraženije, skoro crne, pošto nema drugog izvora svetla da ih umanji. Kako nema ni vazduha, svetlost se ne rasipa i ne prelama.
Na slikama sa Meseca, medjutim, uočljivo je da se senke pružaju u različitim pravcima, umesto da sve budu paralalne, kao i da su osvetljeni često i delovi koji bi po rasporedu senki na drugim vidljivim objektima, morali biti u mraku ili bar dobro zasenčeni.

Na primer, strana LEM-a koji je u senci šljašti, što znači da postoji i drugi izvor svetla. Takodje, silazak Edvina Oldrina iz LEM-a koji se spušta baš niz zasenčenu stranu, pokazuje da je on savršeno dobro osvetljen, iako ne bi trebalo.


NASA, medjutim, kaže da Sunce nije jedini izvor svetla na Mesecu, već je to I Zemlja, ali postoji i refleks sa mesečevog tla.
Ali ako je svetlo sa tla tako jako da može da osvetli kosmonauta koji je u senci, onda bi iza njega morala da bude i bleda senka, tvrde skeptici. Ali nje nema. Refleskija koja dolazi od tla može biti najviše 7 %, (koliko osvetljava i aflalt), a to je nedovoljno da osvetli tako dobro čitavog kosmonauta.

Ako se pogleda kamnje sa leve strane, koje je mnog bliže tlu, onda na njemu ne bi trebalo da bude senke uopšte jer bi se od refleksije tla osvetlilo.

Takodje je neobično kako su svi kadrovi dobro komponovani, ako se uzme u obzir da kosmonauti nisu mogli d galedaju kroz vizir kamere jer im je ona bila nakačena na grudima. Pored toga, nisu mogli da menejaju objektive i film u aparatu, jer je to bilo nemoguće sa rukavicama koje su nosili. Ipak, promene objektiva su uočljive. Neki snimci su pravljeni sa baš širokim objektivom (koji je inače i Kubrik često koristio u svojim filmovima).

Različite dužine senki iako se dva kosmonauta nalaze na veoma malom odstojanju.
NASA je demantovala da je koristila bilo kakva dodatna osvetljavanja na Mesecu.

ZVEZDE: Skeptici su pitali i zašto na Mesečevom nebu nema zvezda. Pošto Mesec nema atmosferu one bi trabelo da budu vidljive i danju.
NASA kaže da zvezda nema jer su se sva spuštanja odvijala danju, a to nači da je tada na Mesecu svetlost izuzetno jaka, kao u zemaljskim pustinjama po jutarnjem suncu, kada se moraju nositi naočare. Iz tog razloga je NASA u kamere stavila takvu blendu da samo minimalna količina svetlosti ulazi, a vreme ekspozicije je smanjeno toliko da dozvoli samo neophodnu količinu svetlosti dovoljnu za dobijanje snimka. Zvezde se u takvim uslovima snimanja ne mogu videti, jer je za to potrebna duža ekspozicija i osetljiviji film. I najnoviji snimci planete Zemlje i Svemirske stanice sa Šatlom toliku blješte da se blenda mora maskimalno zatvoriti. Ni na jednom snimku Zemlje iz svemira ne vide se zvezde.
Ali, skeptici pokazuju fotografiju koja je snimljena samo nekoliko trenutaka nakon sletanja Apola 11 kroz prozor LEM-a. Tačkice na nebu, ne mogu biti ništa rugo do zvezde, zar ne? Dakle, ipak su uhvaćene na snimcima sa Meseca.
KORIŠĆENJE ISTE POZADINE: Filmski trikovi se zapravo prave efektom »chroma key« gde se pozadina iza objekta koji je u stvarnosti snimljen u studiju, ispred npr. čiste plave površine, može zameniti snimkom nekog drugog ambijenta. Nekoliko različitih misija Apola pokazuje identične delove pozadine.

Ove tvrdnje su NASA stručnjaci pobijali veoma komplikovanim premeravanjima 3D prostora, dokazujući da rastojanje nekih tačaka koje u dve dimenzije deluje kao da je isto, zapravo u stvarnosti to nije, te da je ista pozadina samo privid.

SAGOREVANJE GORIVA: NASA kaže da je gorivo koje koristi LEM prilkom uzletanja mešavina hidracina i dinitrogen tetroksida (oksidanta). Ove hemikalije se pale kontaktom i daju providan produkt. Zato se plamen prilikom sagorevanja ne vidi.
Jedan snimak kojim mašu skeptici pokazuje da se prilikom uzletanja jednog LEM-a sa Meseca pojavio plamen.
Ovo na Mesecu nije moguće ako nema kiseonika.

ZRAČENJE: Skeptici kažu da bi na putu do Meseca astronauti morali da prodju veoma opsano područije jakog X - zračenje, koje postoji u Van Alenovom magnetnom pojasu. Taj pojas hvata opasne čestice solarnog vetra koje stižu na Zemlju sa Sunca i skreće ih. Zbog ovoga je svako putovanje u svemir veoma riskantno. Prvi pojas se nalazi na 272 milje od Zemlje, a radijacija je najveća u periodu maksimuma solarnih erupcija. To se dogadja svakih 11 godina.
Upravo su 1969. i 1970 godina bile veoma nepovoljne za putovanje u svemir.
NASA tvrdi da su astronauti taj pojas prošli veoma brzo, samo za nekoliko sati, a i metalna školjka kapsule pružila im je neku vrstu zaštite od prekomernog zračenja(?)


Najzad, da bi se napravila takva prevara stotine ljudi iz NASA bi morale da budu uvučene u konspiraciju, što smanjuje verovatnoću njene uspešnosti. Sa njima je saradjivalo još hiljade ljudi iz raznih ugovornih kompanija. I ne samo to. Uzorci tla koji su doneti sa Meseca dati su na analizu stotinama stručnjaka iz čitavog sveta. Na njima je evidentno da su oni bili u vakuumu milijardama godina, bez dejstva vlage, i pod visokim stepenom kosmičkog zračenja. Oni su zasuti meteoritima koji prilikom udara na tlo nisu sagorevali, kao što je to slučaj kada meteroriti padnu na zemlju.
Skeptici tvrde da je najveći broj učesnika misije imao samo mali deo informacija, dok je uvid u čitav program imalo samo nekoliko ljudi. Takodje podsećaju da je
dve godine pre misije Apolo 11, Verner Fon Braun, glavni konstruktor programa, bio na Antartiku, gde je bilo glavno mesto za skupljanje mesečevih kamenova(!)
Amerikanci se ponovo spremaju da idu na Mesec, ali tek 2018. godine. Sa potpuno novom tehnologijom misija će koštati 140 milijardi dolara. Skeptici sada pitaju zašto sve novo, ako je ono od pre trideset godina već bilo toliko uspešno?


ANTRFILE 1
Sredinom septembra 2002., u jednom hotelu na Beverli Hilsu u Kaliforniji, izvesni Bart Sibrel sreo je kosmonatuta Apola 11, Edvina Oldrina (tada 72 godine) i tražio mu da stavi ruku na Bibliju i zakune se da je bio na Mesecu. Oldrin se razbesneo i udario ga pesnicom, nakon čega je morala da interveniše policija.

Lokalne novine »Huntsville Times” od 9. septembra 2002., incident su komentarisale time da je Oldrinu dosadilo da objašnjava »neukim američkim skepticima«, kojih je sve više, da odlazak na Mesec nije bio laž. I ne samo to. Novina tvrdi da su isti ti skeptici naklonjeni i teorijama zavere, veruju u medijske manipulacije, unapred pripremana dogadajnja, i ubedjeni su da je holokaust napravljen od strane samih Jevreja samo radi stvaranja kulta i sl.
Hantsvil je, inače, mesto gde su konstruisane sve kosmičke rakete, pa i Saturn V, koji je nosio kapsule programa Apolo.


ANTRFILE 2

»Nema tu nikakve prevare« - kaže naš najbolji poznavalac misije Apolo, inž Milivoje Jugin. »Znam , jer sam bio tamo, ne samo na lansiranju Apola 11, već sam bio i na pripremama kosmonauta. Bio sam sa njima kada su oblačili odela pred ulazak u brod. Najzad, da ima nečeg spornog, zar to Rusi prvi ne bi otkrili? Oni su sve mogli da prate. Ni jedan ruski kosmonaut mi nikada nije izneo svoje sumnje.
Zanimljivo je i što se sumnja pojavljuje samo kod Apola 11, a bilo je još šest misija na Mesec. Ne, ja ne verujem u prevaru.«
Ipak, u svom intervju koji je dao za magazin »Astronomija«, Jugin navodi i zanimljiv susret iz jula 1969. sa Ernstom Štulingerom, zamenikom Vernera Fon Brauna glavnog konstruktora NASA. Kako je u to vreme lansirana na Mesec ruska »Luna 15«, automatska sonda koja je trebalo da sa Meseca donese uzorke tla, Štulinger mu se poverio
da bi uspeh te misije bio za NASU katastrofa. Tada bi kongresmeni pitali zašto se troše milijarde dolara iz budžeta na obuku ljudi, ako Rusi to mogu da obave bez ljudi. Kada se »Luna 15« razbila o mesečevo tlo, baš na dan poletanja Apola 11, Štulingeru je laknulo.
Dakle, NASA je MORALA da ima uspešnu misiju na Mesec.


ANTRFILE 3
Dokumentarni film “TAMNA STRANA MESECA”, autora Wilijama Kerela snimjen je za francuski »Point du Jour Production« and »Arte France« u originalnom naslovu “Operation Lune”. U filmu, udovica Stenlija Kubrika otkriva da je on bio angažovan 1969. od strane američke državne aministracije da snimi kadrove šetnje kosmonauta iz misije Apolo po Mesecu. Kubrik je to uradio u istom studiju gde je upravo završio i svoj najpoznatiji film »Odiseja u svemiru 2001.«
Kubrik je za to koristio specijalne Zeiss objektive koji su napravljeni baš za potrebe NASA-e, a poznavaoci njegovog rada znaju da je on pravi majstor u radu sa objektivima, te da posebno voli široke objektive. Za uzvrat, Kubrik je dobio te objektive da kasnije snimi svoj film “Beri Lindon” za koji uopšte nije korišćeno veštačko svetlo, već samo svetlost sveća.
Jednostavno, u to vreme “hladnog rata”, za administraciju Ričarda Niksona bilo je važnije da astronauti budu vidjeni da hodaju po Mesecu, nego da zaista idu na Mesec, navodi se u filmu. Kako su se plašili da neće moći da dobiju dobre snimke sa Meseca, ili da misija potpuno propadne, želeli su da imaju snimke šetnje, za svaki slučaj.
Inače, Kubrikov satirični film “Dr Strangelove” iz 1964. o sumanutom američkom generalu koji želi nuklearni rat sa Rusima, bio je, kažu, omiljeni Niksonov film.

Objavljeno u "Svedoku".

Linkovi:
www.geocites.com/apollofacts
www.apollohoax.com
www.jfkresearch.com